15. juna 1903. skupština Srbije izabrala je kneza Petra Karađorđevića za novog Kralja Srbije. Danas, kada obeležavamo 110 godina od ovog istorijskog događaja, podsetimo se lika i dela jednog od najomiljenijih vladara naše istorije.

[slideshow id=28]

Kralj Petar Prvi Karađorđević rođen je kao peto dete Kneza Aleksandra i Kneginje Perside (kćerke Vojvode Jevrema Nenadovića) na Petrovdan, 29. juna/11. jula 1844. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a dalje školovanje je nastavio u Ženevi. Po završenom školovanju septembra 1861, Knežević  Petar se upisuje u pariski Kolež Sen Barb, a 1862. u čuvenu vojnu akademiju u Sen-Siru koju završava 1864. godine. U Parizu se bavio fotografijom i slikarstvom, i usavršavao svoje vojničko i političko obrazovanje. Ono mu je otvorilo vidike ideja političkog liberalizma, parlamentarizma, demokratije i njenih institucija. Početkom 1868, sa svega 24 godine, Knežević Petar je u Beču štampao svoj prevod knjige engleskog političara i filozofa Džona Stjuarta Mila “O slobodi”, sa svojim predgovorom, koji će kasnije postati njegov politički program.

Posle ubistva Kneza Mihajla u maju 1868, politički krugovi bliski dinastiji Obrenović priključili su novom srpskom Ustavu i odredbu kojom se porodici Karađorđević zabranjuje povratak u otadžbinu i oduzima sva imovina. Knežević Petar se pridružio Legiji stranaca francuske vojske 1870. i sa njom je učestvovao u ratu između Francuske i Pruske, zbog čega je odlikovan Ordenom Legije časti. Godine 1875. radio je na organizovanju i aktivno učestvovao u bosansko-hercegovačkom ustanku. U leto 1883. godine na Cetinju se oženio Kneginjom Ljubicom-Zorkom, najstarijom kćerkom crnogorskog Knjaza Nikole.

U noći između 28. i 29. maja 1903. oficiri zaverenici ubili su Kralja Aleksandra Obrenovića i Kraljicu Dragu. Vojska je na svoju ruku izvela državni udar i proglasila Kneževića Petra Karađorđevića za Kralja Srbije, što je svojim izborom potvrdila Narodna Skupština 15. juna. Posle 45 godina Karađorđevo potomstvo ponovo dolazi na čelo srpske države, čime počinje novi period u njenom razvoju. “Želim da budem pravi ustavni Kralj Srbije“ – rekao je Kralj Petar I u svom proglasu tokom polaganja zakletve. Treba napomenuti da su apsolutno sve političke stranke u skupštini podržale dolazak Kneževića Petra za Kralja Srbije!

Petar Prvi Karađorđević, ličnost izuzetnih ljudskih i moralnih osobina, krunisan je za kralja Srbije 1904. godine. Na presto je stupio u svojoj pedeset devetoj godini, kao zreo i izgrađen čovek. Uviđajući da je težnja za samovlašćem i nedovoljan sluh za želje naroda dovela do propasti njegovih prethodnika iz dinastije Obrenović, a uskladu sa idejama političkog liberalizma, parlamentarizma i demokratije koje je prihvatio još u mladosti, Petar postaje pravi ustavni monarh. Njegova odluka da bude demokratski i ustavan vladar, kao i iskreno i lojalno sprovođenje te odluke, rešilo je u Srbiji mnoga unutrašnja pitanja. Snage koje su se dotle trošile na jalove unutrašnje, partijske i dinastičke borbe, sada su se okrenule radu na snaženju države i pripremama za velike nacionalne i državne zadatke. Istovremeno, Srbija je doživela ubrzan privredni napredak. Težeći ka ekonomskom i društvenom napretku svoje zemlje, kralj Petar Prvi omogućio je unošenje stranog kapitala, razvoj industrije, zanatsva i trgovine, izgrađene su železnice, aktiviran je rečni saobraćaj, kao i otvaranje Univerziteta u Beogradu. Sve je to doprinelo da se zemlja potpuno uključi u evropsku i svetsku privredu.

Vladavina Kralja Petra obeležena je sa tri oslobodilačka i pobednička rata: Prvim balkanskim ratom 1912. godine, Drugim balkanskim ratom 1913. godine i Prvim svetskim ratom vođenim od 1914. do 1918. godine. Golgota preko Albanije, u kojoj je Kralj bio zajedno sa vojskom, ostala je nezaceljena rana u srpskom narodu. Svedočanstva o herojskim borbama srpskog naroda u Prvom svetskom ratu, kao i vernost i neizmerna odanost starog, bolesnog Kralja svojim vojnicima i ideji o oslobođenju i ujedinjenju srpskog naroda, daleko su prelazili granice Kraljevine.

Najveći evropski listovi veličali su Kralja Petra. Engleski listovi su pisali: “U istoriji dugog mučeništva Srbije nije bilo herojskije figure od Kralja Petra“. Tadašnje francuske novine su zabeležile: “Stari srpski Kralj Petar Prvi ima danas sedamdeset godina. Školovao se u Sen–Siru i Mecu, vojnim školama u Francuskoj. Borio se u našim redovima 1870. Odlikovan je Ordenom legije časti za hrabrost na bojnom polju kod Vilerseksela“. Kralj Petar Prvi bio je nosilac i najvećeg ruskog odlikovanja, velike lente svetog Andreje sa mačevima, ordenom koji je pre njega nosio samo car Aleksandar Prvi, pobednik nad Napoleonom.
O podvizima srpskog Kralja i njegove vojske pisali su i ljudi od pera. Francuski pesnik Edmond Rostan, pisac o herojskim podvizima Sirana de Beržeraka, nadahnut hrabrošću Kralja Petra Prvog prilikom povlačenja kroz Albaniju, napisao je i objavio pesmu “Četiri vola kralja Petra“, koju je na srpski jezik preveo Milutin Bojić, pesnik “Plave grobnice“. Rostanova pesma je već na Solunskom frontu bila borbeno nadahnuće srpskim vojnicima.
Reči Kralja Petra, izgovorene pred Suvoborsku bitku, kada su Austrijanci došli do Kolubare, a on sa oba svoja sina sišao u rov i održao govor iscrpljenoj i umornoj vojsci, odzvanjale su mnogo šire od rovovskog prostora. “Deco moja“, rekao je, “vi ste se zakleli da branite svoju otadžbinu i svoga Kralja, ali vas ja razrešavam zakletve date meni, jer život, i vaš i moj, pripadaju samo Srbiji za koju moramo sada pobediti ili umreti i ja sam došao među vas da je, sa onim koji hoće da se bore za njenu slobodu, odbranimo ili poginemo. Sada je došlo vreme da mi branimo svoju zemlju, njive i ognjište. Možda među vama ima i onih koji su posustali i zato svaki onaj koji ne može, neka slobodno odloži oružje i neka se vrati kući, ja mu praštam“. Roditeljske reči starog Kralja učinile su ono što je izgledalo nemoguće. Klonuli i iznemogli ratnici, kao preporođeni, smogli su snage za još jednu, pobedonosnu bitku.

Umro je 16. avgusta 1921. u Beogradu, a sahranjen je u svojoj zadužbini na Oplencu. Zbog svojih zasluga u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu u srpskom narodu ostao je zapamćen kao Kralj Petar I Oslobodilac.