U okviru rubrike „Lični stav“ pročitajte tekst gospodina Miloša Marinkovića, potpredsednika Izvršnog odbora Udruženja Kraljevina Srbija za Južnu Srbiju – „Izgubljene pobede “.
24. oktobra 1912. Vojska Kraljevine Srbije je razbila tursku vojsku kod Kumanova, a zatim oslobodila Kumanovo i Skoplje (prestonicu Cara Dušana) i nastavila sa oslobađanjem Južne Stare Srbije. Kumanovska bitka je jedna od najslavnijih srpskih pobeda u istoriji, kojom su konačno pokidani ropski osmanlijski lanci.
Osvećenje spomen-kosturnice poginulim srpskim junacima, na Zebrnjaku kod Kumanova, 1937. Veliki deo spomenika je srušila bugarska okupatorska vojska , u Drugom svetskom ratu, 1942.
Nakon Kumanovske sledile su druge slavne i pobedonosne bitke naše Vojske u Prvom balkanskom: Prilepska bitka, Bitoljska bitka i mnoge druge manje poznate bitke, u kojima su se istakle i legendarne srpske vojvode srpskog Juga kao što su Jovan Stojković „Babunski“ , Mihailo Josifović, Doksim Mihailović i mnogi drugi. Danas su te pobede izgubljene, iako je njihova slava besmrtno blistava. A, zašto su izgubljene?
Danas su to naše Kumanovo, Skoplje, Prilep, Bitolj,… u drugoj državi, stvorenoj od strane komunista, gde su naši Dedovi (koje je narod Južne Stare Srbije 1912-e dočekao sa cvećem i oduševljenjem) postali okupatori, gde Kralj Petar Prvi i Kralj Aleksandar Prvi više nisu osloboditelji, već odjednom postadoše tirani i porobljivači tzv. „makedonskog naroda“. Izgubljene su, jer u 1945. dobili komunisti! Generacije Srba su branile i na kraju odbranile Južnu Staru Srbiju od nasilne bugarizacije, oslobodile je od Turaka, ali od komunista ona nije mogla da se odbrani. 1945. komunisti su, nakon što su uzeli vlast i oborili Monarhiju, proglasili makedonsku naciju (pored crnogorske i muslimanske) i tamo se od 1945. vrši najgora anti-srpska propaganda, koja je danas u punom jeku. Tom pobedom komunista na kraju Drugog svetskog rata poništene su sve naše prethodne pobede. Zbog te crvene pobede Srpstvo je, u najvećoj meri, ugušeno na našem Jugu i zamenjeno veštačkom makedonomanskom nacionalnom svešću.
Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević sa učesnicima Kumanovske bitke.
Oni koji tamo i dalje čuvaju Srpstvo (a, ima ih u značajnom broju) i koji čuvaju uspomenu na zrak Slobode sa Kumanova se proganjaju i žigošu kao „srbomani“, a SPC se divljački proganja. Ali te naše pobede nisu izgubljene samo zbog toga što se dešava na našem otuđenom Jugu, već i zato što ih se većina u Matici ne seća i ne spominje! Kako su zaboravili Kumanovo, tako su zaboravili i Krajinu, a tako će sutra da zaborave Metohiju i Kosovo. Ipak, te naše pobede nisu izgubljene konačno, jer sve one mogu da dobiju svoj puni smisao našim povratkom na naše stare temelje, odnosno obnovom Monarhije i svim onim što naša obnovljena Monarhija može da obnovi. Kako je svetlost Slobode sijala sa Krune Karađorđevića 1912, tako može da zasija ponovo.
Autor teksta – gospodin Miloš Marinković, potpredsednik Izvršnog odbora Udruženja Kraljevina Srbija za Južnu Srbiju
Tekstovi u rubrici Lični stav predstavljaju izraz autora i nisu zvanični stavovi Udruženja Kraljevina Srbija.
No Comments