Na današnji dan pre 100 godina, 15. septembra 1918. vojska Kraljevine Srbije je probila Solunski front i izvojevala jednu od najvećih pobeda u istoriji.
Neposredno pre i neposredno nakon proboja Solunskog fronta su rekli:
Srpski vojvoda Živojin Mišić – Zapovest srpskoj vojsci za proboj Solunskog fronta od 13. septembra 1918. godine:
„U smrt, samo ne stajte! S nepokolebljivom verom i nadom junaci napred u Otadžbinu!“
Nemački car Vilhelm II – Telegram bugarskom kralju Ferdinandu oktobar 1918. godine:
„Šezdeset dve hiljade srpskih vojnika odlučilo je rat. SRAMOTA!“
Bugarski kralj Ferdinad – Krajem septembra 1918. godine:
„Ovo je kraj svih nas.“
Francuski maršal Franše d’ Epere – Izveštaj francuskoj vladi pri proboju Solunskog fronta krajem septembra 1918. godine:
„Operacije se moraju usporavati jer nema komunikacije radi dobacivanja hrane francuskim trupama koje napreduju, samo srpskim trupama nisu potrebne komunikacije, oni idu kao oluja – napred.“
Francuski Maršal Franše d’ Epere – Izveštaj krajem oktobra 1918. godine:
„To su seljaci, skoro svi. To su Srbi tvrdi na muci, trezveni, skromni, nesalomivi. To su ljudi slobodni, gordi na svoju rasu i gospodari svojih njiva… Ali, došao je rat. I, eto, kako su se namah za slobodu zemlje ti seljaci, bez napora, pretvorili u vojnike najhrabrije, najistrajnije, najbolje od svih. To su te sjajne trupe, stvorene od izdržljivosti i poleta, zbog kojih sam gord što sam ih ja vodio, rame uz rame sa vojnicima Francuske, u pobedonosnu slobodu njihove Otadžbine.“
Proboj fronta je započeo slavni 12 pešadijski puk „Car Lazar“.
NEKA JE VEČNA SLAVA I HVALA NAŠIM JUNAČKIM PRECIMA!
Najbolji način da im odamo počast je stihovima Vojislava Ilića mlađeg, upravo posvećenim njima:
„Blago potomstvu, što za njima žali,
jer oni behu ponos svome rodu!
Blago i njima što su slavno pali,
za Otadžbinu, Kralja i Slobodu!“