U okviru rubrike „Lični stav“ pročitajte tekst gospodina Uroša Parezanovića, generalnog sekretara Izvršnog odbora Udruženja Kraljevina Srbija – „O petim oktobrima“.
Tekstovi u rubrici Lični stav predstavljaju izraz autora i nisu zvanični stavovi Udruženja Kraljevina Srbija.
O 5. oktobru od pre 15 godina ne želim da kažem ni reč, jer je sećanje na taj dan prepuno razočarenja i srušenih nada. Jedino što nam taj datum danas govori je – ne veruj političarima! Nikad ni za koga ništa dobro nisu uradili, osim za sebe same, a jedino što zaista umeju je da tako lepo i milozvučno lažu.
Zato 5. oktobar od pre 24 godine i dalje daje nadu! Daje nadu da ćemo jednom zaista raskrstiti sa komunističkim nasleđem i postati normalna, prosperitetna zemlja i ostvariti ono o čemu smo sanjali i pre 15 godina, ali ne zahvaljujući nekoj stranci ili njenom lideru, nego predvođeni potomkom onih koji su ovu zemlju gradili i izgradili, sve dok 1945. nije počelo njeno temeljno urušavanje. Predvođeni čovekom koji je tog 5. oktobra pre 24 godine, u svojoj 46. godini života prvi put stupio na tlo svoje Srbije. Tek tad je ostvario ono o čemu je sanjao svih tih 46 godina.
A zašto ne zahvaljujući nekoj stranci ili njenom lideru? – Zato što su oni tu samo za svoje birače, a za ostatak naroda ih nije briga. Nije ih briga u stvari ni za ove prve, ali njima moraju malo da se umile, kako bi im glasovima dali novi mandat.
Dok političari rade samo i isključivo za sebe, samo je Kruna tu za sve! Samo Kruna ujedinjuje ceo narod! Samo Kruna može naterati te i takve političare da rade u korist države, a ne samo zarad svojih ličnih interesa! Samo Kruna ne poznaje podelu na levicu i desnicu; na germanofile, anglofile i rusofile; na tradicionaliste i moderniste; na konzervativce i liberale i na sva ostala deljenja na „ove“ i“one“ kojima smo tako skloni (za bolje upoznavanje sa temom preporučujem knjigu genijalnog Dušana Kovačevića). A da bi smo mogli da idemo napred, to jedinstvo koje Kruna nosi u sebi nam je preko potrebno. Potrebno je da se više ne bismo cepali, a ionako nas nema mnogo. Potrebno nam je da ne bi levica vukla levo, desnica desno, a Srbija tako ostajala u mestu. Potrebna nam je da bi smo se pomerili sa mrtve tačke na kojoj propadamo i trunemo zadnjih 70 godina…
Na današnji dan pre 24 godine, 5. oktobra 1991. posle decenijskog izgnanstva, u Otadžbinu je prvi put došla Kraljevska porodica Karađorđević. Trebalo je da prođe još 10 godina da bi najzad počela i da živi u svojoj zemlji, a nakon toga i još više od 10 pa da se poništi sramna presuda komunističkog suda kojom se jedna beba proglašava za državnog neprijatelja!
Polako, korak po korak, nanete nepravde se ispravljaju. Sledeći korak je malo veći, ali više nemamo vremena za sitne korake! Sledeći korak je Žiča! A kad dođemo do nje, otvaranje osmih vrata na ovoj svetinji će biti najmanji problem.
Živeo Kralj Aleksandar Drugi!
Živela Kraljevina Srbija!
Autor teksta – Uroš Parezanović, generalni sekretar i šef resora za odnose s javnošću Izvršnog odbora Udruženja Kraljevina Srbija
No Comments