U okviru rubrike „Lični stav“ pročitajte tekst g. Nikole Grbića, predsednika Gradskog odbora Novi Sad i člana Statutarne komisije Udruženja Kraljevina Srbija – „Zašto je Srbiji neophodna monarhija?“

Tekstovi u rubrici „Lični stav“ predstavljaju izraz autora i nisu zvanični stavovi Udruženja Kraljevina Srbija

Najlakše i najjednostavnije objasniti nekome zašto je za Srbiju nužno i neophodno rešenje da se vrati korenima, tradiciji i tako okrene svetloj budućnosti, te konačno zauzme istorijsko mesto u osnivačima Evrope i vaspostavi Kraljevinu leži u sledećem.

Naime, u svakoj savremenoj Ustavnoj parlamentarnoj monarhiji, Ustav jeste najviši pravni akt, sa kojim svi ostali pravni akti moraju i jesu u sadejstvu i saglasnosti. Sledstveno tome, i sudstvo je nezavisni organ, koji radi sa ciljem dosledne primene propisa i pravila fer postupanja.

U takvom sistemu, Vlada je IZVRŠNI ORGAN, dakle organ sastavljen od trenutne političke i politički izabrane većine, među političkim partijama formiranim, u skladu sa zakonima države i izabranim na demokratskim i fer izborima. U takvom sistemu, sistem ne radi protiv građana, već sami građani svoju volju i način funkcionisanja sistema oblikuju ponovo kroz izražavanje izborne volje (pored izbora, tu spadaju narodna inicijativa, referendum, javne ankete, javne pohvale, ali i javne kritike i drugi slični oblici). Upravo u takvom sistemu, sistem ne radi protiv građana, VEĆ RADI ZA GRAĐANE JER OD GRAĐANA JE I POTEKAO!

Imajući u vidu sve karakteristike, našeg naroda, ili bolje reći svih državljana naše Srbije (ma kojeg verskog, nacionalnog ili drugog opredeljenja i uverenja bili) Srbiji je monarhija neophodna upravo da bi se uspostavio SISTEM IZ NARODA, STVOREN OD NARODA, I KOJI RADI ZA NAROD!

Upravo zato, u svakoj savremenoj Ustavnoj parlamentarnoj monarhiji, pored punog i doslednog poštovanja zakona i sprovođenja istih, važi maksima da SISTEM NE ZAVISI OD VOLjE JEDNOG ČOVEKA tj. JEDNE GRUPE OKUPLjENE OKO TOG ČOVEKA! Sledstveno tome, Kralj tj. Kruna kao institucija predstavlja nadpolitički element, neopterećen potrebom za osvajanje političke moći, jer na istu niti može niti je zakonima dozvoljeno da utiče. Kruna je faktor stabilnosti, jedinstva, kohezije i spone istorijsko-tradicionalnih sa moralno-progresivnim vrednostima.

Kruna tj. Kralj kao institucija predstavlja taj faktor jedinstva i identifikujući faktor celokupne Države, pa gde državljani te iste Države boravili (privremeno ili pak stalno). Postavljanjem monarhije, Srbija svima stavlja do znanja da je naša Država zemlja koja poštuje demokratiju, pravo izbora političkog kursa putem izbora; koja poštuje ljudska prava i slobode; koja poštuje privatnu svojinu i neprikosnovenost iste, kao i sve druge savremene, moralne i čestite vrednosti našeg doba.

U sistemima republikanskog oblika vladavine, uvek postoji izbor između više opcija. Kod nas, nažalost, na izborima se ne bira ZA, već najčešće PROTIV određene opcije. Nadam se da će se takvo postupanje građana sa biračkim pravom izmeniti u narednom periodu, u narednim mesecima.

Sledstveno činjenici da se kod nas priprema promena Ustava, pa treba iskoristiti priliku da se ozbiljno razmotri pitanje da li je bolje na čelu države imati izabrano lice ili monarha. Izabrano lice, da bi bilo izabrano, mora da vodi političku kampanju ili da pripada jednoj od političkih stranaka, pa se postavlja pitanje da li će da obavlja svoja Ustavna ovlašćenja prvenstveno u interesu stranke kojoj pripada ili nepristrasno u interesu svih građana. Takođe se postavlja pitanje da li izabranog predstavnika svi građani prihvataju kao svoga predsednika, ili i dalje neki u njemu vide svog političkog protivnika?!

Monarh na čelu države ne bi imao obavezu ni prema jednoj političkoj stranci, a u narodu bi bilo prihvaćen kao oličenje i simbol države.

Povrh svega, u vremenima krize, kada jedan dan predsedničkih izbora košta preko pet miliona evra, svrsishodnije bi bilo taj novac usmeriti na društveno-privredni zamajac, povećanje proizvodnje i povećanje potrošnje.

Osnovno i suštinski bitno u svakoj monarhiji jeste pravilo: „Kralj je mrtav. Živeo Kralj!“ odnosno ni u kom slučaju ne dolazi do prekida kontinuiteta i paralize institucija. Umesto ovakvog sistema, imamo sistem gde Skupština neće zasedati dok se ne izabere Predsednik, a pri tome sam Predsednik po Ustavu nema neka velika ovlašćenja (izuzev protokolarnih). Dakle ovlašćenja Kralja ne bi bila ništa viša od ovlašćenja koja Predsednik Države sada poseduje. Takođe, ne bi trebalo ni prenebregnuti činjenicu da u republikanskog obliku vladavine, svaki bivši predsednik države ima doživotnu penziju, obezbeđenje i druge pogodnosti i to sve na teret poreskih obveznika. Za razliku od toga Kralj tj. Kruna ima apanažu, određenu Zakonom i potvrđenu odlukom Skupštine, odnosno ne postoji mogućnost da Kruna sama sebi određuje apanažu ne zavisno od mogućnosti i realnih potreba zemlje. Takođe, Kralj zemlju ostavlja svojim potomcima, te je zato i logično pretpostaviti da se Kralj prema zemlji odnosi sa dužnim strahopoštovanjem i gazdinski, u maniru dobrog privrednika tj. dobrog domaćina.

Zivela Kraljevina

U republikanskom obliku vladavine, kada se na opštim izborima biraju predsednik republike, i narodni poslanici koji posle biraju vladu, onda imamo dva centra moći koji oba imaju političku snagu i legitimitet stečen na izborima. Zbog te izjednačene političke moći može se dogoditi da jedan od ta dva centra preuzme na sebe ovlašćenja i poslove drugog. Kod nas gde se i predsednik republike i narodna skupština nalaze u rukama jedne stranke, odnosno koalicije okupljene oko jedne stranke, granice nadležnosti su se pomešale, pa nije sasvim jasno ko predstavlja i vodi zemlju. Takođe, tada nije sasvim jasno da li se spoljna politika vodi iz ministarstva za inostrane poslove ili iz Predsednikovog kabineta. A naročito zbog nerazvijenih institucija i činjenice da velika većina prethodnih vlasti polazi od floskule „pre nas haos, posle nas potop“!

SUŠTINSKI BITNO JESTE DA SUDBINA DRŽAVE NE MOŽE I NE SME ZAVISITI OD VOLjE JEDNOG ČOVEKA (ili grupe njegovih istomišljenika okupljenih oko njega). DRŽAVA MORA DA SE VODI ODGOVORNO, PROMIŠLjENO I DOSTOJANSTVENO!

Upravo Vlada predstavlja DOSTOJANSTVO INSTITUCIJA, dok Kruna (Kralj) predstavlja INTEGRITET I KOHEZIONI FAKTOR CELOKUPNE DRŽAVE I INSTITUCIJA.

Najjednostavnije rečeGrbić1no u sistemima Ustavne parlamentarne monarhije, Predsednik Skupštine predstavlja sve političke i izabrane opcije (dakle i vlast i opoziciju); Premijer je prvi čove vlasti tj. predstavlja vlast (većinu politički izabranih), a Kralj predstavlja ceo narod (dakle sve državljane jedne dostojanstvene i ponosne Države).

Zbog svega navedenog, nadam se u bolju i svetliju budućnost, zarad naših predaka, da se ne stide naših izbora, i zarad naših potomaka, da ne proklinju naše izbore!

ŽIVEO KRALj! ŽIVELA KRALjEVINA SRBIJA!

Autor teksta – Nikola Grbić, predsednik Gradskog odbora Novi Sad i član Statutarne komisije Udruženja Kraljevina Srbija