Povereništvo u Bijeljini (Udruženja Kraljevina Srbija) organizovalo je 21. aprila 2017. godine, izvođenje pozorišne predstave „Kraljev put“ u Centru za kulturu „Semberija“.
Kruna će spojiti naše obale!
Monodrama „Kraljev put“, ali i memoarski zapis Kralja Petra predstavljaju važno svedočanstvo i svetionik za vreme koje je pred nama. Iz njih borci za povratak Monarhije mogu da uvide njen smisao, značaj, shvate snagu i pronađu osnovnog pokretača, dok oni koji to nisu mogu da otvore oči i pronađu sopstveni put do Kralja
Nakon 76 godina, Kralj Petar Drugi ponovo je prešao Drinu. Pre sedam ipo decenija to je učinio kao mladi Kralj, na put poslat od mnogih kojima je odbrana države zahvaćene ratnim plamenom bila tek sporedna stvar, a proteklog petka kao napušteni i u tajne molitve pretočeni pobednik koji je došao da govori ne toliko o dubinskom smislu svoje pobede, koliko o našem prozaičnom padu i porazu.
Proteklog petka, Centar za kulturu „Semberija“ u Bijeljini bilo je mesto sa čije je pozornice mitrovački glumac Vladimir Balašćak za i u ime blaženopočivšeg Kralja, njegovim rečima, mislima i patnjama progovarao o tragediji jednog čoveka, porodice, krune, države i naroda.
Monodrama „Kraljev put“ koja već beleži izuzetne uspehe i pred kojom je inostrana turneja, rediteljsko je ostvarenje rediteljke Lilijane Ivanović. Ova jedinstvena predstava koja nije samo svedočanstvo jednog Kralja, već i govor savesti naroda koji se decenijama nakon okretanja leđa sopstvenoj Istini rađena je na osnovu nemale zbirke dokumenata o poslednjem jugoslovenskom Kralju, pri čemu srž teksta koji je Balašćak pedantno i sa neskrivenim emotivnim nabojem izgovarao čini zapis samog Kralja Petra Drugog objavljen u njegovim memoarima pod nazivom „Život jednog Kralja“.
Organizator predstave bio je bijeljinski odbor Udruženja Kraljevina Srbija uz svesrdnu pomoć i podršku mitrovačkog i inđijskog odbora čiji su članovi prisustvovali njenom izvođenju.
Kralj Petar Drugi, rekao je prvi čovek bijeljinskog odbora Branislav Tomić, bio je tragični vladar čija je sudbina u potpunosti oslikava sudbinu i tragiku njegovog naroda. Ta tragika ogledala se ne samo u činjenici da je ostavši bez oca Kralj Petar bio prinuđen da pre vremena uđe u svet koji mu tada nije pripadao i kojem nije pripadao, već i u nemogućnosti da se jasno odredi ko čini „njegov narod“. Ta nemogućnost ubila je Kralja Aleksandra u Marseju i dovela do krvavog raspada Jugoslavije koji se ponovio i pet decenija nakon tragedije čiji je Kralj Petar Drugi bio svedok, ali ne i aktivni učesnik.
Upravo otuda, dodao je Tomić, monodrama „Kraljev put“ ali i memoarski zapis Kralja Petra predstavljaju važno svedočanstvo i svetionik za vreme koje je pred nama. Iz njih borci za povratak Monarhije mogu da uvide njen smisao, značaj, shvate snagu i pronađu osnovnog pokretača, dok oni koji to nisu mogu da otvore oči i pronađu sopstveni put do Kralja.
– Svi mi, bili za Kralja ili ne, kao sinovi svojih očeva i dedova sa ovom monodramom dobili smo još jednu mogućnost da razmislimo o svojim delima, o svojim mislima i namerama. Danas kada su vremena smutna i teška, najvažnije je pogledati u sebe, dotaći sopstveno dno i potražiti novu snagu. Mi Semberci uvek smo znali da ta snaga leži u Kralju, u Kruni. Boljeg mosta koji će spojiti istočnu i zapadnu obalu Drine Srbi nemaju, rekao je Tomić.
Na Kraljevom putu, proteklog petka našao se veliki broj Semberaca, pa su nakon spuštanja zavesa usledila čestitanja, a nisu izostali ni oni koji su, stavši u redi da se slikaju sa „Kraljem“ još jednom potvrdili svoju odanost Kralju čije vreme tek dolazi. Obraćajući se nakon predstave publici, vanredni Vladimir Balašćak koji je ovom predstavom dokazao da je prerastao sredinu u kojoj svakodnevno radi, istakao je da mu je predstava u Bijeljini bila jedna od najdražih i svakako najemotivnija.
– Drago mi je što je Kralj ponovo prešao Drinu i našao se u našoj Republici Srpskoj, u našoj Bosni i Hercegovini koju su nama i našem potomstvu ostavili Stefan, Tvrtko, Kulin, Dabiša, Herceg Stefan i svi oni koji nisu nikada sumnjali u to ko su, šta žele i kuda idu. Mi koji se borimo za povratak Monarhije, nismo tu samo zbog Doma Karađorđevića, već i zbog svih njih, zbog Lazarevića, Hrebeljanovića, Brankovića, Nemanjića, jer vraćanje Krune znači vraćanje sopstvenom ishodištu. To je vraćanje na čiste izvore vodene koji će nam omogućiti da spojimo naše obale i ponovo postanemo što smo bili. Naša ideja je stara, pa tako ni naša borba nije nova. Za tu ideju i u toj borbi, mnogi Semberci, Podrinjci, Posavci, Krajišnici, Hercegovci, ali i Dalmatinci, Slavonci, Banijci, Ličani, Kordunaši i drugi dali su svoje živote. Njihovi potomci imaju svoje mesto i u Udruženju „Kraljevina Srbija“ koje, ako se vodimo sve-srpskom idejom Vožda Karađorđa, prevazilazi granice današnje još malo pa predkumanovske Srbije. Spas naše države, pisao je i Svetozar Miletić, leži u Srpstvu o čemu svedoče i burne emocije publike koja je bila oduševljena ne samo našim Vladimirom, već pre svega Kraljem Petrom, Monarhom koji će, onoliko koliko se budemo kajali za svoja nedela, narastati u našim dušama sve dok, poput svog istoimenog dede, ne postane jedan od najomiljenijih srpskih v vladara, rekao je Dragan Božić, predsednik mitrovačkog odbora Udruženja.
Kralj je dakle ponovo prešao Drinu. Neka bi dao Bog da je pređe opet!
Stevo Lapčević, novinar Sremskih novina
Galeriju fotografija sa ovog događaja pogledajte OVDE.
