Nj. V. Kraljica Marija Karađorđević- Kraljica plemenitog srca

09. 01. 1900.  –  22. 6. 1961.

Velika istorijska nepravda koja je učinjena Kraljici Mariji polako se ispravlja. Njeni zemni ostaci su preneti u Otadžbinu  i 26.5.2013. godine  je sahranjena kraj svog muža, Kralja Aleksandra Prvog, na Oplencu, u srcu Srbije. Sudska rehabilitacija Nj.V. Kraljice Marije obaviće se  u ponedeljak 14.4.2014. godine u Palati pravde u Beogradu, na ročištu koje počinje u 09:00 časova. Pozivamo sve građane da prisustvuju ovom velikom događaju.

[slideshow id=132]

Kraljica Marija rođena je kao kćerka rumunskog kralja Ferdinanda Hoencolerna i kraljice Marije. Kao unuka britanske kraljice i carice Viktorije bila je u rodbinskim odnosima sa svim evropskim kraljevskim kućama, a vuče daleko poreklo i od Stefana Nemanje preko potomaka Kralja Dragutina Nemanjića. Bila je veoma obrazovana i govorila je nemački, francuski i engleski jezik, a bavila se slikanjem i vajanjem, svirala klavir, a kasnije i strasno vozila automobile. Sa svojom majkom rumunskom kraljicom Marijom za vreme Prvog svetskog rata radila je kao bolničarka i negovala ranjenike.

Za Kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića se udala 8. 6. 1922. godine, i sa njim rodila tri sina: Kralja Petra Drugog i Kraljeviće Tomislava i Andreju. Nakon ubistva Kralja Aleksandra nastavila je da se brine o svojim sinovima i da priprema Petra Drugog da preuzme presto. Zbog bolesti otišla je u Englesku na lečenje, gde ju je zatekao Drugi svetski rat. Umrla je u izgnanstvu u Londonu 22. 6. 1961. godine, a sahranjena je na Kraljevskom groblju u Vindzoru.

Kraljica Marija bila je omiljena u srpskom narodu. Bila je uzor smerne žene, supruge i majke. Nikada se nije bavila politikom, već je svoj život posvetila pomoći srpskom narodu i svojoj porodici. Nepregledan je spisak humanitarnih društava u zemlji koje je Kraljica osnovala ili pomagala. Svojim novcem je izgradila nekoliko bolnica i ustanova obrazovanja. Za vreme Drugog svetskog rata u Londonu je osnovala humnitarno društvo koje je slalo pomoć kako zarobljenim vojnicima i oficirima po logorima u Nemačkoj, tako i stanovništvu u otadžbini.