U okviru rubrike „Lični stav“ pročitajte tekst gospodina Predraga Markovića, člana Krunskog saveta – „Kletve i zakletve“.
Polagao sam i lične i kolektivne zakletve. Preda mnom su ih polagali sudije, tužioci, oficiri, poslanici, ministri i predsednici države. Čak sam se, u važnom trenutku, kada nije bila predviđena, obavezao zakletvom koju sam srećno pred svima improvizovao. A opet, i zbog sadržaja i zbog posledice, već danima ne mogu da zaboravim ovu, običnu, staru zakletvu.
1.Sadržaj: „Ja, Ristić M. Jovan, sekretar Kraljevskog Poslanstva u Rimu, zaklinjem se Svemogućim Bogom, da ću vladajućem Kralju, Njegovom Kraljevskom Veličanstvu Petru II veran biti, da ću se savesno pridržavati Ustava Kraljevine Jugoslavije i da ću dužnost moju po zakonima i zakonim naredbama pretpostavljenih mi vlasti tačno i savesno otpravljati. Rim 10. H 34.“ Slede potpis, pečat i potpis overitelja. Dakle, državni službenik, svojeručno, zaklinje se da će „tačno i savesno otpravljati“ SAMO poslove „po zakonima i zakonim naredbama pretpostavljenih“. On, dakle, zna da mu i zakon i zakletva garantuju pravo na GRAĐANSKU NEPOSLUŠNOST u odnosu na nezakonite naredbe i pritiske.
2. Posledica: Pred kraj svečanog dela prijema, najavljena je gospođa Mirjana Radojlović koja je (sa svojim suprugom Ljubomirom) odlučila da veliki salonski stan (vraćen restitucijom) u centru Beograda besplatno ustupi za rad Udruženja Kraljevina Srbija. Skromno, u par reči, gospođa je samo objasnila da ju je na taj čin obavezala zakletva njenog ujaka. I, uz naklon, predala Prestolonasledniku Aleksandru II sačuvan i uramljen original zakletve, kao dokaz.
Stajali smo opčinjeni. Jednom data, zakletva Kralju obavezuje ne samo onog ko zakletvu polaže već i njegove potomke 80 godina kasnije. Ne da se busaju u prsa u kafani, za govornicom ili na televiziji, – već da čista srca ustupaju najskuplje prestoničke nekretnine i pomažu udruženje građana koji su odani ideji parlamentarne monarhije. Sa balkona i kroz prozore ovog stana vide se Dom Narodne skupštine, Predsedništvo, ministarstvo kulture, Skupština Beograda. Kada se setim onih koji su poslednjih decenija tu polagali zakletve. (Pa i preda mnom.) I koliko te zakletve, znam i vidim, nisu obavezale ni njih same a kamo li ikog njihovog.
Svetlana Velmar-Janković (jedina dama u Krunskom savetu) imala je običaj da u svojim knjigama, kroz primere iz srpske istorije, blago podseća i opominje na staro nepisano pravilo: One (i njih i njihove) koje ne vežu sopstvene zakletve – vezaće tuđe kletve.
(A za one koji ne veruju u slučajnosti, još jedan podatak. Stan je, danas sedište Udruženja, u Vlajkovićevoj ulici. Pogled sa balkona je pogled na nekadašnje Vlajkovićeve placeve – danas trg i okolina Trga Nikole Pašića. Legendarni pukovnik ruske i srpske vojske, Đoka Vlajković, je svoju imovinu zaveštao Srbiji, „za prosvetne svrhe“.)
Autor teksta: gospodin Predrag Marković, književnik i književni prevodilac, član Krunskog saveta
Tekstovi u rubrici Lični stav predstavljaju izraz autora i nisu zvanični stavovi Udruženja Kraljevina Srbija.
No Comments