U okviru rubrike „Lični stav“ pročitajte tekst g. Vladimira Bjekovića – „Utihnulo zvono Gračanice“.
Tekstovi u rubrici Lični stav predstavljaju izraz autora i nisu zvanični stavovi Udruženja Kraljevina Srbija.
„A Satana vojske podigao, Od zvjerinja svoga i ljudskoga, Sve od samih Božjih protivnika, I svojijeh istomišljenika, Kojih bi se i marva zastidjela, I veprovi divlji posramili!“
Davno reče vladika Nikolaj Velimirović u svojoj „Nebeskoj liturgiji“.
Proročki se ispunjava zlo i tuga, toliko veliko da i sami Bog plače za nama.
Ukoliko neko želi da istrijebi jedan narod, jednu naciju, onda prvo što im uništava su njihovi vjerski objekti, sva kulturna obilježja, istorijske spomenike i knjige, nakon čega taj narod pada u zaborav jer je uništeno sve ono po čemu se on prepoznaje.
A šta čovjek da pomisli, kako da se osjeća kada pripada narodu kojem nije došla neprijateljska vojska, da silom i topovima ruši i uništava njihovo naslijeđe, već oni sami to rade, potapajući svoju svetinju!!! Srbi, taj epom opjevani junački narod, zaboravi na čojstvo i junaštvo, i sebi postade najveći neprijatelj, i u činjenju zla sebi, moćniji od od svih drugih svjetskih sila.
Kako gledati bez suza u očima jednu crkvu, Božji dom, kako iz dana u dan nestaje, tone potopljena u grijeh ljudski, potopljena u šutnju „nebeskog“ naroda i zlobu vlastodržaca, i onih drugih u crkvenim odorama, što je i najtužnije!
„Sveštenici vjerom oslabili, Kaluđeri poste ostavili, Zakukaše Srbi u nevolji, Al se živog Boga ne sjetiše“
…još piše u „Nebeskoj liturgiji“ vladike Nikolaja! Zaboravismo evo mi Boga, ali Bog neće nas, i kako radimo na ovome svijetu, tako ćemo po zasluzi dobiti na Onome, jer sa svojim grijesima pred Boga stati moramo!
A od koga tražiti utjehu, i kome se ispovijediti kada većina onih koji „služe“ Bogu i narodu u Boga ne vjeruju a narod ne poštuju, i potop crkve aminuju.
Od njihove pobožnosti i vjere vidimo samo skupocjena auta, duboke novčanike i firmiranu odjeću kojom mijenjaju svoju svetu mantiju!
Sve ovo je nešto, meni se čini, sličnije hedonizmu i raskošu nego asketizmu odnosno isposništvu, što sveštena lica po slovu naše religije trebaju da sugerišu i promovišu, i oni to rade ali nažalost ne i na svom ličnom primjeru!
Moramo probuditi vjeru kod onih koji je nemaju, dati im nadu u ono u šta su je izgubili, stvarati i njegovati DOBRE LjUDE, i takve, samo takve birati za vođe, kako političke tako i duhovne (vjerske).
Budimo glasni i nepokolebljivi u dobroti i dobročinjenju, a tihi i nepostojani u bezbožništvu i bogoodstupanju.
Počupajmo i nadvladajmo korov koji se uvukao tamo gdje mu mjesto nije i podignimo glas kako možemo i koliko možemo. Ne dajmo bezbožnicima da nam kaljaju obraz i sakate dušu stvarima poput potapljanja Gračanice, jer braćo danas Gračanica, a sjutra…?
Autor teksta – g. Vladimir Bjeković
