Povodom 136. godišnjice imendana grada Kraljeva i manifestacije „Dani jorgovana“ koja se u ovom mestu tim povodom tradicionalno održava, pročitajte tekst g. Uroša Parezanovića, predsednika Izvršnog odbora Udruženja Kraljevina Srbija – „Srpska dolina kraljeva, vekova i jorgovana – svedočenje o ljubavi koje i danas traje“.

   

Tekstovi u rubrici „lični stav“ predstavljaju izraz autora i nisu zvanični stavovi Udruženja Kraljevina Srbija.

   

Živimo u zemlji veoma bogate istorije, čime se možemo dičiti i ponositi, ali i posmatrati to kao naš usud. Možda bi nam i tokom prošlosti i danas lakše bilo da su se naši preci naselili u nekim krajevima koji nisu raskrsnica puteva, spoj istoka i zapada, Evrope i Bliskog istoka i da se oko ovih prostora nisu lomila koplja mnogobrojnih zavojevača kojima je ovo parče zemlje na brdovitom Balkanu bilo strateški potrebno. Ali lako je nakon svih prohujalih vekova „biti general nakon bitke “ i razmatrati „šta bi bilo, kad bi bilo“. U svakom slučaju, da nismo to što jesmo i tu gde jesmo, sigurno bismo bili uskraćeni za brojne živopisne priče i legende koje predstavljaju nacionalno bogatstvo srpskog naroda.

U toj našoj prebogatoj istoriji, pored svih krvavih bitaka, slavnih bojeva i vojskovođa, plemenitih kraljeva i careva i svirepih osvajača izdvaja se i jedna lepa, romantična priča o ljubavi, koja deluje tako nesvojstvena onom što se danas naziva „mračnim srednjim vekom“. Izdvojena iz perioda koji se najčešće karakteriše kao neveseo i tmuran, pun ubistava i ratova, spletki i interesa, kao doba kada je nauka bila skrajnuta od strane praznoverja, nadrilekarstva i alhemije, ova priča prosto deluje bajkovito. A bajke, bar za nas iz generacija koje su odrastale bez svih čuda moderne tehnologije, uvek predstavljaju jedno lepo, nostalgično sećanje na detinjstvo, na naše bake koje su nam tim fantastičnim pričama budile maštu i odvodile nas u čudesne svetove prepune hrabrih carevića koji spasavaju princeze od svirepih čudovišta. I kao po pravilu, u tim pričama uvek je treći, najmlađi sin nekog kralja ili cara iz neke nepoznate zemlje bio onaj koji je najbolji, najhrabriji i najpravičniji.

Kao da je sam život pisao bajku, u srednjovekovnoj Srbiji 13. veka je upravo treći sin prvog međunarodno priznatog kralja srednjovekovne Srbije, Stefana Prvovenčanog, došao nakon kratkotrajne vladavine svoja dva starija brata Radoslava i Vladislava na presto mlade srpske kraljevine. I upravo je taj treći, najmlađi sin, Stefan Uroš Prvi Nemanjić, vladao najduže od svoje braće (od 1241/1242.  do 1276.) i vreme njegove uprave je obeležio veliki napredak i prosperitet naše zemlje. Centralizovao je vlast u zemlji, uspešno balansirao između Ugarske i Vizantije i unapredio ekonomiju države, osnivajući prve, za to vreme, moderne rudnike koji su svojom proizvodnjom zlata i srebra unapredili celu privredu, razvijajući trgovinu i ostale privredne grane. Formirao je i plaćenu, stajaću vojsku, nezavisnu od vlastele, učvršćujući tako položaj vladara.

I upravo u to vreme, kada su se brakovi velmoža sklapali isključivo iz koristi, radi kreiranja i jačanja političkih saveza sa drugim zemljama i velikašima, kada su bračni drugovi bili više poslovni partneri i zalog međudržavnih ugovora, desila se i ova priča koja napušta te okvire. Kada je došlo vreme da se kralj Srbije oženi, da zemlji obezbedi naslednike prestola, a svojim podanicima kraljicu, izbor je pao na Jelenu Anžujsku.

O njenom poreklu se dugo spekulisalo, pretpostavljalo se da je u pitanju fracuska princeza koja potiče od Anžujske dinastije čiji pripadnici su vladali na teritoriji više država srednjovekovne Evrope. Po novijim istraživanjima ona je kći ugarskog plemića Jovana Anđela, unuka vizantijskog cara Isaka II Anđela, a da je prezime Anžujska posledica pogrešnog prevoda imena Anđelina, koje je ponela po vizantijskoj vladarskoj porodici Anđela.

Bilo kako bilo, kraljevsko venčanje je ugovoreno oko 1250. godine i mlada princeza je krenula ka svojoj novoj domovini. Kako bi joj boravak bio što prijatniji, kako bi se što više osećala kao kod kuće u za nju nepoznatoj i u to vreme, sa stanovišta ostatka Evrope, eegzotičnoj i nedovoljno poznatoj zemlji, kralj Uroš Prvi je naredio da se u celoj dolini Ibra, do tada nepristupačnoj, punoj vrleti i golih, zastrašujućih strmih litica, posadi cvetno drvo jorgovana. Ibarska kotlina od Kraljeva do Novog Pazara predstavlja mesto na kome je rođena srpska država, odakle je ponikla i dostigla svoje najslavnije momente uzdizanjem u rang carevine. Ovo je srpska dolina kraljeva, jer su se na njenoj teritoriji rađali vladari nemanjićke Srbije. Nju krase i neke od naših najvećih svetinja, čuvenih zadužbina vladara svetorodne loze Nemanjića, čiji su najveći biseri svakako Studenica i Žiča.

Prvo što je mlada kraljica osetila po dolasku u Srbiju bio je opojan miris prelepog, ljubičastog cveta jorgovana. I on ju je toliko opio da se Jelena Anžujska zaljubila u svoju novu otadžbinu, toliko da je svojim delima postala jedna od najvoljenijih kraljica srpske srednjovkovne države. A kako i ne bi, kad je jedan kralj u tim surovim vremenima učinio jedan ovakav gest za svoju izabranicu. Otvarala je škole za siromašne devojke, osnovala je prvu biblioteku na srpskom dvoru, organizovala prepisivanje knjiga, osnivala i obnavljala manastire i druge zadužbine. Ona je i prva srpska kraljica proglašena za sveticu i naš narod je i danas poštuje. Uspomenu na ljubav Uroša Prvog i Jelene Anžujske i danas čuva manifestacija „Dani jorgovana“ koja se svake godine organizuje u Kraljevu.

Ova lepa priča iz srednjeg veka predstavlja pravo osveženje – ponosni smo kad slušamo i čitamo o slavnim pobedama naše vojske, o žrtvovanju za otadžbinu i slobodu naroda, ali nam je i te kako potrebno da se, bar s vremena na vreme, setimo i ovakvih primera ljubavi i nežnosti, nečega što nam je i danas preko potrebno. A jorgovani u srpskoj dolini kraljeva od srednjeg veka do danas čuvaju to sećanje, i čuvaće ga, za naredna pokolenja, i u vekovima koji dolaze.

Autor teksta – Uroš Parezanović, predsednik Izvršnog odbora Udruženja Kraljevina Srbija

   

Tekst je prvobitno objavljen u časopisu „Glas Srbije“, maja 2017.

   

* „Dani jorgovana“ su manifestacija koja se u Kraljevu ove godine održava 25. put u čast Kraljice Jelene Anžujske.