U okviru rubrike „Lični stav“ pročitajte lični stav gospodina Borisa Đukića.

Tekstovi u rubrici „Lični stav“ predstavljaju izraz autora i nisu zvanični stavovi Udruženja Kraljevina Srbija

U istoriji našeg naroda ogriješili smo se o mnoge. Sve je nekako i moglo imati smisla dok se nismo odrekli Boga, Kralja i Otadžbine, svetog trojstva našeg narodnog bića, čije je oličenje bio đeneral Dragoljub Mihailović. Naš Čiča. Prvi gerilac porobljene Evrope, kog nisu pokolebale ni nove neprijateljske tehnologije, izdajstva i mosovni zločini, čije je obrise vidio aprila 1941. Umjesto da ga uplaše, one su bile podstrijek za dalju borbu. Krenuo je teškim putem, stavivši se na čelo narodnog otpora. Ni desetine neprijateljskih divizija, kvislinške formacije i komunističke horde nisu mu mogle ništa. Legenda o njemu širila se slobodnim srpskim planinama, došla do velikih saveznika, postao je glavni junak priča u srpskim zemunicama, ali i američkim filmovima i stripovima. Njegov doprinos savezničkoj stvari bio je naročito poznat nakon bitke kod El Alameina, kao i u činjenici da je, po Hitleru, bio zakleti neprijatelj Osovine i najveća prijetnja na Balkanu. More istorijskih izvora govori o njemu, o njegovim borcima. Ipak, pravda nekada ne pobijedi. Prvo su ga se odrekli Saveznici, nametnuvši nam komunizam, a ubrzo potom umro je mučeničkom smrću, na Hristovom putu. Mi, Srbi, u tome smo uzeli učešća. Ubili smo čovjeka koji se žrtvovao za nas i budućnost naše djece, i umjesto njegovih na zid kačili slike austrijskog kaplara. Kako smo tad sijali, tako smo devedesetih požnjeli. Danas, kada je komunizam iza nas, mnoge nazovi-patriote Čiču predstavljaju onako kako su ga predstavljali komunisti, tobož veličajući njegov lik, sramoteći njega i njegovu vojsku(čitaj samoproglašene vojvode i pijanice sa nožem u zubima). Mnogi su u njega lažno zakleti. Šta nam je činiti da ispravimo nepravdu?Počnimo od sebe. Okupimo se oko vrijednosti koje je Čiča baštinio, njegujmo ih i nadograđujmo. Vratimo se korijenima, tradiciji, skromnosti. Čuvajmo naš jezik, porodice, istoriju, crkve, moral. Kada svako od nas bude malo nalik Čiči, postaćemo društvo sposobno da sebi i svojoj djeci izgradi bolju Srbiju. Kada sa sebe zbacimo zadnje okove komunizma, uz Božju pomoć i duh Dražin u nama krunisaćemo Srbiju i tako ispraviti nepravdu počinjenu Draži, ali i cijelom narodu. Kruna ne čeka Kralja, mi Kralja, Bog ga čuvao, imamo. Čeka nas, da se nakon 76 godina, sa Kraljem Aleksandrom II, pod zastavom slobode i njom ujedinimo, ispunjavajući tako Dražin zavjet.

U Banjoj Luci, 18. jula 2020. Boris Đukić