Vrhovni Komandant vojske Kraljevine Srbije Nj.K.V. Regent Aleksandar, 21. januara 1916. godine u medovskom pristaništu, odbija ponudu da se torpiljerom odveze u Brindizi na lečenje posle operacije:
„Ja ću ovde ostati da pratim ukrcavanje trupa i izbeglica. I kad poslednji moj vojnik bude ukrcan, onda će doći red i na mene. Tada ću ja krenuti, pre – ne! Ja ću biti poslednji koji napušta Otadžbinu!“
Istog dana se oprašta i sa svojim dedom Kraljem Nikolom, koji odlazi za Brindizi.
-Đedo hvala tebi i italijanskom kralju. Ali ja se od svojih vojnika rastaviti neću. Sudbina njihova i moja je sudbina!
Zagrlili su se i izljubili. Đedo je plakao. Kao da je predosećao da se više nikada neće videti.“
Po sećanju đenerala Milana Nedića.
Tekst preuzet sa Fejsbuk strane „Srpska istorija“ kojoj zahvaljujemo na ovom podsećanju!
